PRIGOVOR PRAVA NA DOM
PRIGOVOR PRAVA NA DOM – PRAVNI STANDARDI I ZAŠTITA U PRAKSI
U ime odvjetnika koji zastupa stranke u građanskim, ovršnim i upravnim postupcima, ovim putem se ukazuje na jedno od temeljnih ljudskih prava koje u praksi sve češće ima odlučujuću ulogu u sudskim i upravnim postupcima – pravo na poštivanje doma, odnosno prigovor prava na dom.
Pravo na dom nije samo formalna pravna kategorija, već stvarna i učinkovita zaštita životnog prostora pojedinca i njegove obitelji. U europskom pravnom okviru ono je zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji propisuje pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. U praksi Europskog suda za ljudska prava, osobito kroz dugogodišnju ustaljenu praksu Europski sud za ljudska prava, pojam „dom” tumači se autonomno, neovisno o formalnom vlasništvu, te obuhvaća prostor u kojem osoba ostvaruje stabilne i dovoljno trajne osobne veze.
U hrvatskom pravnom sustavu pravo na dom proizlazi i iz ustavnih odredbi koje štite dostojanstvo čovjeka, nepovredivost doma te pravo na obiteljski život. Ono se osobito aktivira u postupcima ovrhe radi iseljenja, smetanja posjeda, deložacija, kao i u upravnim postupcima koji dovode do gubitka faktične mogućnosti stanovanja u određenom prostoru.
Prigovor prava na dom u pravnom smislu predstavlja procesni i materijalnopravni prigovor kojim stranka ističe da bi provedba određene sudske ili upravne mjere – primjerice iseljenje ili ovrha na nekretnini u kojoj živi – predstavljala nerazmjerno miješanje u njezino pravo na poštivanje doma. Takav prigovor obvezuje sud ili drugo tijelo javne vlasti da provede test razmjernosti, odnosno da ispita je li zadiranje u pravo na dom zakonito, ima li legitiman cilj te je li nužno i razmjerno u demokratskom društvu.
U sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava jasno je utvrđeno da i osobe koje nemaju formalno vlasništvo nad nekretninom mogu uživati zaštitu doma, ako u tom prostoru stvarno žive i u njemu razvijaju privatni i obiteljski život. Također je zauzeto stajalište da svaka mjera iseljenja mora biti popraćena dostatnim proceduralnim jamstvima, uključujući mogućnost sudske kontrole razmjernosti takve mjere.
U hrvatskoj sudskoj praksi sve se više afirmira obveza sudova da kod odlučivanja o ovrhama i iseljenjima uzmu u obzir ustavnopravnu i konvencijsku dimenziju prava na dom, te da ne pristupaju automatizirano provedbi ovrhe, već da u svakom pojedinom slučaju ocijene konkretne okolnosti, uključujući trajanje boravka, socijalne okolnosti, prisutnost djece, zdravstveno stanje i druge relevantne elemente.
U tom smislu, prigovor prava na dom predstavlja snažan pravni instrument zaštite kojim se osigurava ravnoteža između prava vlasnika i vjerovnika s jedne strane te prava na dostojanstven život u vlastitom domu s druge strane. Njegova svrha nije onemogućavanje ovršnih postupaka, već osiguravanje da se oni provode na način koji je u skladu s temeljnim vrijednostima pravne države.
Zaključno, pravo na dom predstavlja jedno od ključnih prava koje u suvremenom pravu dobiva sve veći značaj, a njegova pravilna primjena zahtijeva od sudova i tijela javne vlasti visok stupanj pažnje, individualiziranu ocjenu svakog slučaja te dosljednu primjenu standarda razmjernosti razvijenih u praksi Europskog suda za ljudska prava.
👉 Pročitaj više:
Zaštita obitelji Dugalić na Viru – analiza slučaja i pravna zaštita prava na dom
(internal link: /zastita-obitelji-dugalic-vir)
Outbound linkovi (stručni izvori)
Za detaljnije razumijevanje standarda zaštite prava na dom preporučuje se:
- https://hudoc.echr.coe.int – sudska praksa Europski sud za ljudska prava
- https://www.echr.coe.int – službena stranica Suda
- https://www.usud.hr – praksa Ustavni sud Republike Hrvatske
Javite se s povjerenjem.
Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica